Dnevnik dizajnera – Možeš li ti poslati u neku tiskaru? Mogu – naravno! Ali možeš li ti meni baciti smeće?

Moram se malo osvrnuti i na svoje iskustvo u radu s naručiteljima.

Kao i u svakom blogu do sada, cilj mi nije da nekoga prozivam, već da educiram kroz vlastito iskustvo naručitelje koji ni ne moraju znati ovaj dio posla — ali dobro je da znaju, kako bi mogli procijeniti žele li plaćati nešto dodatno i što to uključuje.

E, sada krenimo od početka. Treba vam neki dizajn, dogovorite se s dizajnerom oko svega, on vam napravi isti. Sve super, divno, krasno. Svi zadovoljni.
Ali… razlika je u tome što dizajner koji ima iskustva i zna svoj posao razmišlja unaprijed — i nije svaka stvar koja vama svima izgleda dobro kasnije lako prilagodljiva za tiskani format, ili nije jednostavno unijeti neke promjene, ako od početka nije pravilno promišljeno što se radi u kojem programu.

Osobno, plaćam i koristim Adobe programe, najviše Illustrator, InDesign i Photoshop.

Prije jedno 5-6 godina imala sam situaciju gdje je neki “dizajner” napravio brošuru, letak u Photoshopu i onda to sve pretvorio u sliku. Meni je postavljen upit mogu li unijeti izmjenu samo nekog teksta na letku. Da, mogu — ali to nije po pravilima struke i nema veze sa zdravom pameću da se gubi toliko sati rada samo zato što se od starta nije radilo kako treba.

Logo, jednostavni letci, brošure, meniji i sl. rade se u Illustratoru.
Knjige, časopisi, složenije brošure — InDesign.
Photoshop se koristi za obradu fotografija i plakate (iako i taj dio meni osobno draže raditi u kombinaciji s Illustratorom). Vizualne elemente koji nisu vektorski obradim u Photoshopu, a kasnije u Illustratoru rješavam tipografiju.

No dobro, tema ovog bloga nije sada gdje se što radi — ali ključno je znati da sa samom izradom dizajna ne završava priča kada se radi o tiskanim materijalima.
Potrebno je sve znati pravilno pripremiti za print ili tisak, kako kolege u tiskarama i printarama ne bi morali gubiti vrijeme i živce na fajlove s kojima ne mogu ništa.

Često imam upite da ja pošaljem dokument, po preporuci, u neku tiskaru ili printaru. Ponekad to bližim ljudima rado učinim kao uslugu, ali važno je naglasiti da to nije nešto što je dizajner obavezan učiniti – već da taj dio dogovora u pravilu obavlja naručitelj.

Naravno, mi to možemo učiniti, ali to spada pod produkcijsku podršku i organizaciju tiska — što uključuje i vrijeme i angažman, i nije uključeno u cijenu samog dizajna.

Važno je shvatiti da i samo slanje maila, dogovor oko vrste papira, vremena isporuke, kao i preuzimanje odgovornosti za cijeli taj dio procesa — uključuje vrijeme, znanje i angažman.

Takva usluga ima svoju vrijednost. Ako vam to nije važno, sasvim je u redu da sami komunicirate s tiskarom — jer tada dizajner ne troši svoje vrijeme na taj dio, a vi preuzimate odgovornost. Ako mislite da je sve to jednostavno i nije vrijedno naplate — odlično, svima dobro. :)

P.S. Svaki tekst na ovom blogu, ponavljam, dobronamjeran je. Nije napisan da bi nekoga prozvao, već poziva na promišljanje o znanjima i odgovornostima koje stoje iza procesa – kako bi se ideja od početka provela do realizacije na najbolji mogući način.

Autorica teksta: Doris Živalj