Dnevnik dizajnera – Imam logo. Da, ali u kojem formatu?

Danas bih se osvrnula na logo – kao i na sve one vizuale koje pojedinci nazivaju logom, a često to zapravo nisu.

Odmah na početku želim naglasiti da mi nije cilj nikoga uvrijediti, već podijeliti svoje znanje i iskustvo, s nadom da će nekom naručitelju ili dizajneru s manje iskustva ovaj tekst biti koristan.

U dizajnu, kao i u svakom drugom poslu, cjeloživotno učimo, rastemo i razvijamo se. Iako se trendovi mogu mijenjati, suština ostaje ista – logo je osnovni nositelj vizualnog identiteta i idealno bi bilo od njega krenuti kada se razvija proizvod ili usluga.

U ovom blogu neću ulaziti u to je li neki logo dobar ili loš. Fokusirat ću se na tehničke aspekte – što logo tehnički mora biti i na što treba paziti ako ga izrađujete sami ili angažirate dizajnera.

Naime, često se susrećem s različitim verzijama “loga”, posebice kada radim plakate s mnoštvom sponzora. Nerijetko dobijem datoteke koje su sve samo ne logo – primjerice, cijelu naljepnicu s vinom umjesto samog znaka. A kada dobijem logo u vektorskom formatu… sreći nema kraja! 😊 Dizajneri će znati o čemu pričam.

Dakle – što je osnovno?

Ako plaćate izradu logotipa, zatražite sve ključne formate, i to:

• AI, EPS, SVG, PDF – vektorski formati koji zadržavaju kvalitetu bez obzira na veličinu

• JPG i PNG – raster formati za digitalnu upotrebu (PNG s prozirnom pozadinom)

Za sve što ide u tisak ili veće formate, vektorski formati su neophodni. SVG je također vektorski, ali se češće koristi za prikaz na webu, gdje je važno da sve izgleda oštro i precizno.

Ako već imate svoj logo, ali niste sigurni imate li vektorsku verziju, a planirate ozbiljnije komunicirati svoj brend – vrijedi uložiti u vektorizaciju. Angažirajte dizajnera koji će vam to odraditi kako treba – sigurno nećete požaliti.

Autorica teksta: Doris Živalj